Šumom i drumom do vilinskog bilja - šparoga i mernjača

Omiljena proljetna aktivnost kao malene djevojčice, bila je "ići u šparoge" s mamom. U obližnjem gaju bilo je puno grmova u kojima su se skrivale ove šumske, vitke ljepotice. Nagrada koja je dolazila kasnije u obliku skuhanih šparoga s jajima i maslinovim uljem, samo je dodatno pojačavala doživljaj.

Najviše pamtim ushit kad smo ugledali nekoliko šparoga na okupu, njihov miris na rukama. Ponekad ih nije bilo jednostavno ubrati, trebalo je dobro razgrnuti draču (grm s trnjem). Nemali broj puta sam imala crvenkaste linije po rukama, male ogrebotine. Nije mi to smetalo, to je jednostavno bio dio izleta. Puno koraka je trebalo napraviti, upoznati mnoge male stanovnike šume. Mama mi je usput pokazivala prirodna obilježja po kojima se treba orijentirati. Ne pamtim strah od komaraca ili strah od neke veće životinje. Proljetno sunce koje se probijalo kroz drveće, mirisna trava, pjev ptica i osjećaj da sam "hvataš" svoju večeru. 

Često smo zavirivali u male grmiće u kojima su se skrivale mernjače. Tek nedavno sam saznala da je to biljka koja se zapravo zove veprina. Mi smo brali mlade izdanke, koji su okusom vrlo slični šparogi, zovu je njezinom "sestričnom".

Danas u vrtu imamo nekoliko grmova šparoga i na tome sam zahvalna. Dobro uspijevaju, nema puno brige s njima i izgledaju lijepo. S obzirom da to nisu divlje šparoge, ponešto su bucmastije, s manje izraženom gorčinom, ali ipak fine i zdrave. 

Šparoga je jedna od biljki za koju nemam namjeru eksperimentirati s receptima. Kuham ih u malo vode, prvo stapke, a onda vrh. Još tople umiješam s tvrdo kuhanim jajima, dodam malo maslinovog ulja, soli i papra. Vodu u kojoj su se kuhale procijedim i koristim kao temeljac za povrtna jela, krem juhe ili variva.